
Priča koju ne smem da ispričam
Naš juli u Vili na obali. Bura je lagana, ali je zato miris soli na “našem” balkonu snažan.
Odlazak iz vrelog, uspaničenog i prilično zaraženog Beograda je bio spektakularan. Granice su se zatvarale pa otvarale i na najavu novog zatvaranja mi smo se spakovali.
Evo nas u Vilu na obali, na jadranskom moru. Jer nema mora do jadranskog 😉
Nas troje, jer Lu je otišao. Čini mi se da ni mala Lu nije daleko. Ako ne baš od odlaska, jer njoj je tek trinaest, a ono od odluke koju je već donela, samo još nema hrabrosti da nam saopšti. Da bismo uskoro mogli smo nas dvoje naš juli da provodimo u Vili na obali. Na jadranskom moru.
I onda malo čitanja i malo četovanja. Dok duva neka polu-bura. Sa mojom Majom. O ovom i onom, o svemu i o nama.
Šta dalje …
I onda ona napiše – Olivera, niko nije zauzet!
Ali to je priča koju ne smem da ispričam!
Nego pišem o Vili na obali, polu-buri i mirisu mora 😍